Pesto di rucola

... odnosno, pesto od rukule, rikule (kako li je tko već zove)... božanstvenog okusa, mirisa i boje... idealan za crostine od kukuruznog kruha, ali i kao dodatak laganim pilećim ili purećim medaljonima... uglavnom, meni omiljeni pesto uz već onaj, svima dobro znani, pesto genovese...

Sve što trebate je:

velika šaka svježe rukule, šaka pinjola, 1 dl hladno prešanog maslinovog ulja, prstohvat morske soli, svježe mljeveni crni papar (i dalje po želji ribani sir grana padano ili parmigiano, svježe istisnuti čen češnjaka, ma sve što vam srce poželi)

Postupak je, uistinu, jednostavan:

1. Operite rukulu. Stavite je u posudu za miksanje (ako miksate štapnim mikserom) ili u blender.

2. Dodajte šaku pinjola, sol, papar i maslinovo ulje i dobro izmiksajte.

3. Prebacite pesto u zdjelicu u kojoj ćete ga poslužiti. Ili ga prebacite u posudicu u kojoj ćete ga čuvati u hladnjaku.

Jednostavno, zar ne? :)

Pileći medaljoni s komoračem i pestom od rukule

... napokon je zazelenilo... pomalo se zelene stabla, zeleni se trava, zeleno je na tržnici... nek' se zazeleni i vaš tanjur prošaran laganim pilećim medaljonima, komoračem (ili koromačem, kako kaže naš dalmatinski svijet) i pestom od rukule...

Potrebno vam je:

500 gr pilećih prsa (file), 500 gr svježeg komorača, maslinovo ulje, sol, papar, pesto od rukule, svježa rukula, grubo strugani komadići sira grana padano, shoyu umak (umak od soje i pšenice), malo svježeg komorača za dekoraciju

1. Na maslinovo ulje ubacite grubo rezani komorač, dobro ga poparite i malo posolite. Poklopite i pustite da se zapeče do zlatno-rumene boje. Miješajte s vremena na vrijeme. Nek se tako pirja jedno 15 minuta.

2. Kad je komorač gotov, izvadite ga na topli tanjur i u posudu u kojoj se pirjao komorač dodajte još malo maslinovog ulja i ubacite pileći file rezan na medaljone.

3. Piletinu poklopite i pustite da se zapeče jedno 5 min. Nakon toga okrenite medaljone i opet poklopite i ostavite da se pirja jedno 5 min.

4. Nakon toga dodajte shoyu umak i pustite da se pirja još 5 minuta, odnosno dok ne ispari tekućina, a medaljoni dobro ne porumene.

5. Piletnu slažite preko komorača, okolo stavite svježu rukulu i sve dobro posipajte grubo strugani komadićima sira grana padano ( talijani to zovu "scogli di grana")

6. Na kraju još dekorirajte svježim komoračem na koji ste stavili pesto od rukule i u njega umačite zalogaje piletine i komorača.

7. Poslužite uz Chardonnay ili Pinot Grigio.

Sorbetto al limone e vodka

... sorbetto je nešto što volim imati u hladnjaku, ono nešto divno kad poželite nešto osvježavajuće, ono nešto divno kad želite nešto lagano i puno okusa... uz dodatak svježeg ružmarina te nekoliko listića svježe metvice, dobit ćete sorbetto kojem nitko neće moći odoljeti...

Pripremite:

4 veća limuna, 1 limetu, 600 ml izvorske vode, 200 gr šećera, 5 žlica vanilin šećera, 1 malu čašicu vodke, 1 bjelanjak, nekoliko listića svježe metvice i grančicu svježeg ružmarina.

A priprema, hm... traži svoje, pa hajdemo, korak po korak:

1. Zakuhajte vodu sa šećerom u koju ste dodali koricu od dva limuna (možete je lagano oguliti pazeći da nema bijelih dijelova koji mogu sorbettu dati gorčinu).

2. Iscijedite limune i limetu te dobiveni sok dodajte u malo ohlađeni sirup od šećera i vode. Dodajte grubo natrgane listiće metvice i ružmarina i pustite da se skroz ohladi. U skroz ohlađeno dodajte čašicu vodke.

3. Napravite snijeg od bjelanjka i u njega dodajte ohlađenu i procijeđenu tekućinu od šećera i limuna. Dobro izmiksajte mikserom. I stavite u plastičnu ili metalnu posudu pa u zamrzivač da se hladi.

4. Promiješajte smjesu svakih 15 min ili pola sata drvenom žlicom kako bi se ravnomjerno smrzavalo.

Služite tek nakon 4-5 sati ili najbolje tek drugi dan.

O hrani i trenucima iz kuhnje...

... iskreno, sjedim sad na kauču i razmišljam, ovako nikakva i pomalo tužnjikava, iscrpljena crijevnom virozom koja me bacala u poze za koje nisam ni znala da sam sposobna... grč za grčem.. poznata terapija; dvopek i čaj.... no, nisam to htjela ispovijediti... htjela sam vam, ustvari, reći da ni sama ne znam otkad u meni stanuje umjetnost, tj. vještina spravljanja hrane... donošenja iste na stol...
Od malena, kad bolje razmislim. Oduvijek. Geni su geni. I tu nema lijeka; naša je kuća uvijek slovila kao mjesto gdje se dobro jelo, gdje je bilo toplo, gdje se našlo po nešto za svakoga, pa i za zalutalog putnika-namjernika. Sjećam se, baka je uvijek vukla teško, okruglo tijelo na kratkim nogama, i psovala i zemlju, i politiku... dok bi na stol iznosila domaću juhu s rezancima (kojima sam se ja uvijek davila, i grcala, pa bi mi izlazili i na usta, i na nos)... a danas kad više nisam ovako malena, i kad moje bake odavno nema, ja na isti način vučem noge, psujem i zemlju, i politiku... i iznosim puno toga na stol... za sve.. i za putnike-namjernike, naravno...